HVALA NA SVEMU | NAKON 126 POGODAKA I 220 UTAKMICA OD MNK SQUARE OPROSTIO SE DUJE REZO

Kad sam zaigrao prvi put za prvu momčad Squarea? Bilo je to u drugom dijelu sezone 2008./09. kad smo, nažalost, ispali iz Prve u Drugu ligu. Nisam, koliko se sjećam, postigao niti jedan pogodak. Malo sam i igrao. Ušao bih tu i tamo s klupe, koju minutu. Inače, prije toga sam igrao za juniore Squarea. Bili smo prvaci Hrvatske. Dubravko Čikor nas je okupio i vodio. Dario Marinović je bio najbolji igrač, a Mato Šimunović najbolji strijelac završnog turnira, kojem smo bili domaćini. Tko je još igrao? Srđan Ive je branio, zatim Hrvoje Cvjetković, Denis Hasanović… – prisjetio se svog početka u Malonogometnom klubu Square Stjepan Duje Rezo, a sve iz razloga što je ta priča stigla do kraja.

– Da, Prva liga danas zahtjeva dosta, dosta više nego prije, a mene su izdala koljena, te više nije išlo. Ne znam što bih rekao. Nije malo nakon, koliko to, uf, više od deset godina, zaključiti nešto što ti je bila svakodnevnica. Ali, rekao sam. Ovo je danas nivo više za koji moja koljena kažu: ‘dosta’ – priča Rezo, rođen 17. lipnja 1988. godine.

Juniorski prvak Hrvatske je bio 2007. godine. U polufinalu Final foura, Square se tad zvao GOŠK Mea Culpa, dobili su Sesvete s 9:4, a u finalu Albonu iz Labina s 5:2. Osim onih koje je spomenuo na Final fouru su još igrali Saša Stanišić, Mato Vitković, Ivan Šakota, Ivan Kalauz i Stjepan Gavrilica. U kvalifikacijama je u sastavu bio sigurno i Zoran Primić.

– Ja sam tad igrao veliki nogomet u GOŠK-a. Nismo mi trenirali mali nogomet, već smo se okupili uoči natjecanja, ali, unatoč tome, ispalo je baš sjajno. Prvaci države. Dobro se sjećam tog uspjeha. Bila je to generacija rođeni 1988. i mlađi. Poslije, eto, zvali su me u drugom dijelu sezone 2008./09., a moja prva prava sezona je bila prva naša sezona u Drugoj ligi u kojoj smo igrali pet godina. Krpali smo se. Ako ne bi bilo kombija za ići na gostovanja, sjedi u dva, tri auta, i kreni. Ali, i sve to, koliko god bilo teško, bio je gušt. Bili smo prava ekipa. I tako, kako smo rasli, tako je rastao i Square. I onda se dogodio povratak u Prvu ligu, a kad smo ušli, e to se ne zaboravlja, dva puta u finalu Kupa Hrvatske, te nastup u doigravanju za prvaka bilo da ih je za prvaka igralo šest ili osam klubova. I sve to s gotovo domaćim sastavom.

Koliko je odigrao utakmica za prvu momčad? Kad smo mu postavili to pitanje, uglas smo odgovorili na njega. Rezo je rekao: ‘Ha, a znaš koga treba pitat’, a mi smo u istom trenutku ga oslobodili muka: ‘Zazvat ću Sinišu Bačića!’.

– Najteže mi je pao poraz doma od Splita u finalu Kupa. Tad smo baš bili blizu. U Makarskoj protiv Nacionala, kad smo drugi put igrali finale, nismo. Šteta što nismo ponovili uspjeh momčadi iz 1998. godine, te donijeli drugi trofej u vitrine kluba, da i nas pamte, kao što se pamti ta momčad koja je osvojila do danas jedini trofej. Što ću još pamtiti? Svakako šokantne utakmice protiv Futsal Dinama, a baš ih je bilo puno, i u Zagrebu, a i u Gospinom polju. Međutim, bilo je i lijepih trenutaka. Taj ulazak u Prvu ligu, nekoliko pobjeda protiv momčadi Novo vrijeme Apfel, ha, svakako pobjeda u polufinalu Kupa protiv Nacionala, pa pobjeda protiv Nacionala u Zagrebu. Otišli smo bez nekoliko najboljih igrača, a dobili smo ih, ako se ne varam, sa čak 6:2. Zatim, tog gušta kad smo igrali u Gospinom polju pred prepunim tribinama.

Zadnju utakmicu je odigrao protiv Futsal Dinama u drugom kolu nastavka. Kolo prije protiv Uspinjače je zadnji put tresao protivničku mrežu.

– I prije početka sezone sam pričao sa svima u klubu te rekao kako ne mogu više, ali sam odlučio pomoći jer je Maro Đuraš u tom trenutku bio ozlijeđen, te smo imali samo jednog pivota. Zatim, početkom ove godine, kad se Square našao opet u problemima s ozljedama, opet sam došao pomoći, međutim, nisam trenirao, tj. nisam mogao trenirati kako treba. I tako, uskočio sam te dvije prve utakmice, ali više nije išlo.

Neki dan je uzeo papire, oprostio se od Squarea, te se registrirao za drugoligaša Omblu.

– Da, ali, znaju i u Ombli, ne mogu baš računat na mene. Ali, ako im budem trebao, tu sam… Iskreno, sad mi se opet igra veliki nogomet. Možda pokušam, tu u nekom našem županijskom ligašu. Inače, nakon GOŠK-a sam igrao veliki nogomet i za Župu dubrovačku te Croatiju. Što još reći, pa, meni je više od deset godina odlazak na trening, utakmicu, putovanja, bio sastavni dio dana. Sad kad je to prestalo, čudan neki osjećaj. Dođe mi da uzmem torbu, te opet dođem na trening, na utakmicu. Međutim, ne ide. Ne mogu više. Bih, došao bih da mogu. Sto posto bih došao. Uf, ali ne mogu… I zbog toga je to to – istaknut će Rezo.

– Tko me je sve vodio? Dubravko Čikor dok sam igrao za juniore, a u prvoj momčadi Ivica Gvozden, Mato Cvjetković, Marinko Mavrović i Antun Bačić.

Zahvalio je svim trenerima, naravno suigračima, svim ljudima u klubu, navijačima, a oni su ga, uoči utakmice Square – Novo vrijeme Apfel, nakon što je od kluba dobio za oproštaj umjetničku sliku iz ruku predsjednika Željka Raguža, nagradili velikim, velikim pljeskom.

Ostali smo dužni odgovor na pitanje, u kojem je ‘joker zovi’ Siniša Bačić: Koliko je Stjepan Duje Rezo odigrao utakmica za prvu momčad Squarea te koliko je postigao pogodaka?

– 220 utakmica i 126 pogodaka – precizan je Siniša Bačić.

IZVOR: dubrovacki.hr